Sin i unuk najvoljeniji: Dina ne samo što su neizmjerno voljeli njegovi roditelji, djedovi, bake i njegova Sanja, Dina su voljeli i njegovi prijatelji, a on je umio svima ljubavlju toplo uzvraćati za ljubav koju je primao.
Dino Škrapić rođen je u Puli, 3. travnja 1970. majke Marise, doktor radiolog i oca Jakova Škrapić, dipl. inženjer strojarstva, nažalost, izgubljenog prerano.
Završio je Osnovnu školu „Juraj Dobrila“ te prve dvije godine Srednje talijanske škole u Rovinju. Istovremeno je pohađao Osnovnu glazbenu školu u Rovinju. Potom je svoje glazbeno obrazovanje nastavio u Puli, u Srednjoj glazbenoj školi „Ivan Matetić Ronjgov“ u klasi profesora Durakovića.
Kao osobito nadaren učenik, diplomirao je u šesnaestoj godini! Njegov je instrument bio klavir kojeg je svirao s velikim umijećem.
Dino je sudjelovao na natječaju ISTRIA NOBILISSIMA u kategoriji mladih glazbenika osvojivši prvo mjesto za glazbenu izvedbu.
U šesnaestoj je godini izabrao da na koledžu u Duinu, United World College, nastavi svoje školovanje gdje u osamnaestoj godini stječe diplomu internacionalne vrijednosti.
Bio je mladić zlatnog srca izrazito druželjubiv. Školujući se na međunarodnom koledžu u Duinu stekao je velik broj prijatelja iz raznih zemalja. Rado ih je za vrijeme školskih praznika ugošćivao u našem Rovinju, gradu na koji je bio iznimno ponosan.
Još stižu ljubazna pisma Dinovih prijatelja iz raznih dijelova svijeta.
Stekavši diplomu srednje škole valjalo se odlučiti za nastavak studija i donijeti životnu odluku; nije bilo lako izabrati svoj daljnji put, odlučiti se za glazbu ili elektroniku!? Interes za elektroniku je ipak prevagnuo te se Dino upisuje na fakultet Politecnico di Milano koji završava s izvrsnim uspjehom i cum laude, a time se svrstao u 1% najboljih studenata.
Počeo je odmah raditi, marljivo se zalažući, te je i tu slijedio neizostavni uspjeh: bio je asistent na čuvenoj École Politechnique Féderal de Lausanne, znanstveni istraživač u Motoroli u Ženevi i Minhenu, gdje je osvojio mnoge nagrade. Postizao je nemale uspjehe u karijeri.
Počeo se zanimati i za područje ekonomije i financija. Uz materijalnu potporu same firme Motorola završio je „London Business School“ te briljantnim uspjehom diplomirao. Na sugestiju i preporuku univerziteta, bio je primljen na posao u dvije velike banke Londonskog sitija: Goldman Sachs International i Nomura International.
Želeći se vratiti bliže svome gradu, prihvatio je posao u Trstu u osiguravajućoj kući Generali di Trieste.
Dino je živio godinama daleko od svoga zavičaja.
Nedostajalo mu je sve ono što je ovdje ostavio: sigurnost obiteljskog doma, prijatelji, djevojka Sanja.
No, u njemu je gorjela životna znatiželja; potreba da se mjeri s novim izazovima, da istražujući vlastite sposobnosti i talente proživi iskustva, koja mu u Rovinju nije bilo moguće realizirati.
Uvijek žedan znanja, jer što je više učio njegovo mu se znanje činilo sve manjim, bio je u pravom smislu riječi „bijela lastavica“ koja ne poznaje granice u svojoj stalnoj potrazi za nepresušnim vrelima znanja.
Htio je otkriti i spoznati što je moguće više u svijetu i o svijetu.
Bio je putnik u životu.
Njegovo je putovanje trajalo godinama u kojem je emotivna veza s obitelji bila čvrsta i snažna, sigurno utočište za njegove učestale i privremene povratke, kao i onaj posljednji kada je živio između Trsta i Rovinja koji je nanovo „začvorio“ nit nikad prekinutu sa svojom zemljom porijekla, prijateljima i morem.
Vratio se obogaćen iskustvima i spoznajama koje ga nisu omele da ostane jednostavan, spontan i direktan, što ga je činilo dragom i toplom osobom u komunikaciji s mnogim ljudima.
Postao je u pravom smislu riječi građanin svijeta, doktor znanosti, Dr. inženjer Dino Škrapić, ostavši uvijek snažan mlad čovjek, osjetljiv, velikodušan, veseo, vedar, koji je tečno govorio 5 jezika, a volio je i svoj rodni dijalekt.
Nije se dao zamagliti formalnostima, volio je raditi pošteno, savjesno i maksimalno dobro, ali i uživati u životu, šaliti se, smijati.
U jednoj je knjizi, rečenica kao napisana za Dina:
“Bol zbog gubitka, snažno oživljava sjećanje na osobu živu u svojoj punoj ljepoti“
I sjećanje, na ovakav način, pomaže osmisliti život !